Počelo je kao i uvijek, okupljanjem na astronomiji, prepričavanjem dojmova s Eratostenovog eksperimenta i suradnje s Poljacima, razgovorom o crnoj rupi na Marsu i ostalim vijestima iz svemira. Zagrepčan (Ime izostavljamo, ali zna se :), nekako je uspio bez dovođenja oblaka u Valpovo. Da, nitko ne vjeruje, pa nismo ni mi do neposredno prije ideje da pogledamo Mjesec koji je sjajio visoko iznad obzora, i prema nekima, zagađivao nebo.

    Htjeli smo pogledati Mjesec, samo malo virnuti kroz dobri stari ETX (nick: Amer). Možda okinuti koju fotku. A onda je počelo: Postavljanje Celestrona (njegovo tajno ime nije za javnost), usjeverivanje, razvlačenje kablova (6 produžnih) i konačno slikanje.

    Nismo ni imali previše optimizma i nade u slike, unatoč korištenju sve naše najbolje opreme, web-camere i Canona. Mjesec se priubližavao uštapu, rasvjeta nikad jača, narodnjaci odmah pored nas, što bi moglo biti bolje? Milijun stvari, no dobro. Ono što smo snimili, isplatilo se. Fotke Saturna koje smo dobili unatoč ovakvim uvjetima, bile su odlične! Iako smo Saturnovu najbolju fotografiju već napravili, dobila je ozbiljnu konkurenciju.

    Zatim su uslijedile maglice, M27, te kuglasti skupovi M13 i M82. Takvo što bili smo sretni barem kad smo vidjeli kroz mrcinu Celestrona, no snimiti to je sasvim druga priča. To je jedan od onih astronomskih osjećaja oduševljenja kada se pogleda na zaslon fotoaparata poslije okidanja. Mislim da bi i naši sponzori bili oduševljeni kada bi ove fotke vidjeli.

    Ovim promatranjem zaključili smo sjajan mjesec aktivnosti u našem društvu, te pri pomsli što smo uspjeli uz sva ta ometanja, svjetlosno zagađenje i pomalo oblaka, a najviše, "odlične glazbe" iz susjedstva - što ćemo tek kada toga ne bude bilo? Gdje će nam biti kraj? Hoćemo li kročiti ondje, gdje... Ovaj, objavit ćemo čim nešto snimimo novo.

Dolje je samo dio snimljenog materijala, ostatak pogledajte u našoj galeriji.